DEČANI

 

v    Stsrp. Dětьčani  bili bi ‘stanovnici mesta *Dědъča, od ličnog imena *Děkъ (up. stčeš. Dědek), skraćenog od Dědo‑slav (ili sl.), eventualno *Dědьsko; samo pod pretpostavkom da je pisanje sa “jatom” plod pisarske hiperkorekcije, moguće je poređenje sa imenom staročeškog (prvobitno lužičkog) plemena Dečany.

 

visoki: Dok načini visoke Dečane (Vuk II, 24:20); Vuk II, 35, 37

više Đakovice: Baš Dečane više Đakovice (Vuk II, 35:32)

bez atribucije: Da idemo crkvi u Dečane (Vuk IV, 16:28); SM 30, 106, 123

 

 

 

42° 32' N, 20° 17' E

Grad u Srbiji, u zapadnom delu Metohije, južno od Peći. Manastir kod toga grada.

Kod Vuka u Rječniku: “namastir u Metohiji (kod Prizrena). Srbi pripovijedaju da je Dečanski kralj (pošto mu je otac izvadio oči i objesio na koncu više gradskijeh vrata) izišao slijep u šetnju iza grada (Prizrena), pa ga opazio sveti Aranđel i sažalilo mu se, pa se stvorio u orla i doletio te ukrao njegove oči iznad vrata i darovao mu ih, i rekao: ‘odéči oči’. Onda [je] kralj progledao, i na onom mjestu načinio Dečane.”

 

MANASTIRSKA CRKVA I MANASTIR

Crkva Hrista Pantokratora manastira Dečana, najveća sakralna građevina u srednjovekovnoj srpskoj državi, počela je da se gradi 1327. Ktitor je bio Stefan Uroš III Dečanski koji je umro pre nego što je crkva završena ali je sahranjen u njoj. Gradnja je nastavljena pod Stefanom Urošem IV Dušanom i završena 1335. Protomajstor je bio Vid (Vito) »iz Kotora, grada kraljeva«. Manastir je bio ograđen zidovima i imao je odbrambene kule. U blizini Dečana sagrađena je i bolnica. Živopisanje je počelo odmah po završetku gradnje i trajalo je do 1350.

Manastir pada u težak položaj posle Kosovske bitke. Početkom XV v. iguman manastira je Grigorije Camblak. Pod Turcima se Dečani održavaju teško ali uspešno, naročito posle obnove Pećke patrijaršije polovinom XVI v. Manastir je bio opljačkan u doba velike seobe krajem XVII v. Od XVIII v. održava se uglavnom zahvaljujući potpori Srba iz Ugarske. Posle Prvog i Drugog srpskog ustanka, pomažu ga i srpski vladari.

Dečanske isposnice

U albanskom selu Belaje, iznad leve obale Dečanske Bistrice i 8 km s/z od Dečana, nalaze se dečanske isposnice: isposnica kralja Stefana Dečanskog, zidana isposnica ili isposnica Sv. Jelene, srednja isposnica (između prve dve), isposnica Sv. Jefrema i belajska isposnica ili Hram sv. Bogorodice.

 

Literatura: Задужбине Косова, 130, 395; Рјечник s.v.; Imenik YU 104; ЕП 1 s.v.

www.spc.org.yu/Vesti-2002/ 08/12-8-02_e1.html