v Varijanta od Gračanka, kako se zove rečica na kojoj manastir leži, oboje od *Gradьčanska rěka ‘reka koja teče pored gradca’, tj. ruševina rimske Ulpijane.
pitoma: Od pitome Župe Gračanice (SM 88:10),
bez atribucije: I otide Župi Gračanici (SM 118:75)
43° 18' N, 19° 41' E
Srpsko selo na Kosovu, 7-8 km j/i od Prištine. U njemu manastir Gračanica.
U pesmama iz SM radi se o reci u Nikšićima, po čemu je čitav kraj dobio ime župa Gračanica.
Osim toga, još i
opština Gračanica u Bosni: zahvata veći deo doline reke Spreče u
njenom donjem toku i deo planine Trebava.
Graniči se sa opštinama Gradačac na severu, Stebrenik na istoku te
Lukavac na j/i.
MANASTIR GRAČANICU podigao je kralj Milutin oko 1310. godine. Velika otvorena priprata dodata je crkvi verovatno u XIV v. Bio je sedište lipljanskih episkopa, a kasnije u njemu stoluju episkopi i mitropoliti gračanički, odn. novobrdski.
Stradanja Gračanice počinju posle Maričke bitke 1371. Jedan manastirski pirg spaljen je prilikom turske provale 1383. kojom prilikom su izgorele mnoge knjige. Manastir je opljačkan u vreme Kosovske bitke, a 1455. posle pada Novog Brda iz Gračanice beži i novobrdski mitropolit koji se tamo sklonio pred Turcima.
Turci pominju manastir Gračanicu već od 1487, a 1570. odobravaju mu poreske olakšice jer se prihvatio odgajanja sokolova za sultana. U XVI v. u Gračanici ponovo stoluje novobrdski mitropolit Nikanor za čijeg se vremena prepisuju knjige za gračaničku biblioteku i štampa se Oktoih petoglasnik u kome je prikazan izgled Gračanice iz tog doba. Krajem istog veka Gračanica je značajno obnovljena. U XVII v. manastir se više puta pominje i popravlja, ali već krajem tog veka i u XVIII v. propada i postaje mirska crkva.
Literatura: Задужбине Косова 97-101; Рјечник s.v.