RIM

 

q       Roma

 

duboki: I četiri Rimu dubokome (EH 2:36)

prostrani: Pa ja sađoh Rimu prostranome (KH I, 26:682)

bez atribucije: A mi da ga u Rim odnesemo (SANU III, 70:24); SANU III, 71; EH 2; KH I, 10, 21; KH II, 59, 60, 67

 

Smešten na reci Tibru, između Apenina i Tirenskog mora, Rim je glavni grad Italije, jedan od najstarijih evropskih gradova i glavni centar evropske kulture. Budući da na svojoj teritoriji ima u enklavi i Vatikan, Rim je takođe i centar rimokatoličanstva.  

Grad je tokom VIII v. pre n.e. osnovan na važnom trgovačkom putu između Etruraca na severu i grčkih kolonija na jugu. Kao administrativni centar moćne Rimske Imperije, Rim je već oko II v. bio veliki grad iz koga se upravljalo ogromnim prostranstvom od Britanije do Mesopotamije. Na svome vrhuncu u III v. on je imao dva miliona stanovnika; u srednjem veku taj se broj bitno smanjio, da bi u renesansi ponovo počeo da raste. Glavnim gradom je proglašen po ujedinjenju Italije 1870. i otada je bez prekida politički, administrativni i kulturni centar države. Danas je on i dalje sedište italijanske vlade, ali ga u poslovnom i finansijskom pogledu nadmašuje Milano na industrijskom severu.  

Mitski počeci Rima opisani su u priči o Romulu i Remu: njihova majka je bila latinska princeza Rea Silvija, a otac bog rata Mars. Kada su se blizanci rodili, princezin otac - latinski kralj, plašio se da bi oni mogli tražiti njegov presto, pa je zato naredio da ih stave u korpu i puste niz reku Tibar. Kralj se nadao da će Romul i Rem tako umreti, ali je reka Tibar odnela decu do brda Palatina gde ih je pronašla, hranila i čuvala jedna vučica. Nedugo potom otkrio ih je neki pastir i odgajio kao svoje. Kada su odrasli, mladići su se – na Marsov nagovor - zavetovali da će podići grad na mestu na kome su pronađeni. Svaki je brat izabrao jedno brdo i proglasio se za poglavara novog grada. Tako je došlo i do svađe u kojoj je Romul ubio Rema, posle čega je Romulov breg – Palatin – postao centar novog grada prozvanog, po pobedniku, Roma. Najstarija naselja (iz VIII i IX v. pre n.e.) zaista i jesu podignuta na Palatinu. Kasnije je on postao ekskluzivna rezidencijalna četvrt u kojoj su bile carska palata i patricijske vile. Danas se dan osnivanja Rima – 21. april 753. pre n.e. – slavi kao državni praznik.  

 

 

Prema istorijskim izvorima, međutim, Rim je počeo kao beznačajno pastirsko naselje na Palatinu čiji se najraniji ostaci datiraju u IX v. pre n.e., da bi se razvio do ogromnog carstva kojim je vladao niz careva. Drugi period procvata Rima bila je renesansa (XV v.) kada se papa stalno naselio u gradu. Iako je moć Rima otada u stalnom padu, on je ipak ostao srž evropske civilizacije.  

 

Ostrvo u Tibru bilo je u antičko doba posvećeno bogu medicine Eskulapu. Ostaci rimske stare slave grupisani su u kraju zvanom Antički Rim (Roma Antica) i obuhvataju Koloseum (Colosseum) i Rimski Forum (Foro Romano). Građevine iz doba renesanse koncentrisane su oko istorijskog jezgra grada (centro storico) koji se nalazi između Via del Corso i Tibra. Na drugoj obali, prema zapadu, leži Vatikan, papin dom i duhovni centar Rimokatoličke crkve. Južno od Vatikana nalazi se boemski kvart Trastevere i iza njega Testaccio, kraj čuven po noćnim klubovima i živoj muzici.

U pesmama, hrišćanskim i muslimanskim, Rim se nikad ne pominje kao svetovna prestonica, već uvek kao papsko sedište (kod muslimana još i u obliku “Rimpapija” – sedište “rimpape”). U muslimanskim pesmama javlja se i oblik rimluk (“da je takve u rimluku nema”) koji označava sav zapadni tj. katolički svet. Među srpskim poslovicama se, međutim, sačuvala i ova: "Prvi je Rim bio blagočastiv, pa će biti i pošljednji", gde se - prema Vukovom komentaru - izražava nada u ponovno jedinstvo hrišćanske crkve. U drugim poslovicama Rim se pominje pre svega kao papin stan ("Bio je u Rim, a nije vidio pape"), zatim kao znamenito mesto koje je daleko i skupo ("Išla bi baba u Rim, ali nema s čim; kupila bi svašta, ali nema za šta") i najzad kao mesto u koje se gospodska deca šalju na školovanje ("Ja poslah sina u Rim da promijeni turin, a on kad dođe iz Rima, donese dva turina"). Uz nju Vuk donosi ovaj komentar: "Kazao u Kotoru nekakav otac kad ga je sin vrativši se iz Rima iz škole zapitao da li je i onđe onaj isti mjesec što i u Rimu sja. Turin znači usta ili upravo rilica".

 

Literatura: Караџић 1965.

http://www.wsu.edu/~ee/ROME/CONTENTS.HTM

http://www.roman-empire.net/maps/map-rome.html

http://www.roman-emperors.org/staticR.htm

www.romacivica.net/.../ acquedot/terme.htm