ZEMUN

 

q       Taurunum, Zemlin, Zeugmin

v     Nemački oblik Semlin čuva trag vokalskog ‑l‑ u drugom slogu, stsrp. pridev zemlьnь ‘zemljan’, takođe ime današnjeg Zemena u Bugarskoj. Naziv za grad utvrđen zemljanim opkopom, up. zemunica (Skok III 649b).

 

grad: Prati kćerku do Zemuna grada (MH VIII, 10:107)

pitomi: Poveli ga pitomu Zemunu (Vuk VI, 47:134)

bez atribucije: Jer kad siđem do našeg Zemuna (MH III, 1:693); MH VIII, 10; SM 167; KH I, 15

 

            

 

44° 50' N, 20° 24' E

Grad u Srbiji, na desnoj obali Dunava, 2-3 km udaljen od ušća Save u Dunav; danas jedna od beogradskih opština. U srednjem veku bio je opasan visokim zidinama sa stražarskim kulama (kojima se još uvek vidi trag).

U Zemunu su nađeni značajni tragovi materijalne kulture Skordiska, plemena koje je početkom I v. – na mestu zvanom Gardoš – podiglo utvrđeno naselje. To naselje antički izvori pominju pod imenom Taurunum. Rimljani su ga osvojili 35. godine, a kasnije uključili u sastav provincije Panonija (Pannonia). Za vreme cara Domicijana, koji je započeo izgradnju dunavskog limesa, Taurunum postaje značajno utvrđenje sa pristaništem, civilnim naseljem i nekropolama. Kada je 395. Rimska imperija podeljena, Taurunum je pripao prvo Zapadnom, a potom Istočnom Carstvu. U doba seobe naroda zauzimali su ga Huni, Istočni Goti, Gepidi, Vizantinci i 583. Avari. U vlasti franačke države bio je od 796. do 828, a otada pa do 971. držali su ga Bugari.

U IX v. javlja se i slovensko ime Zemlьn.

Od 983. do 1018. drži ga car Samuilo, pa ga preuzima Vizantija pod imenom Zeugmin. Pod Mađare pada 1071. kad postaje znamenito pogranično utvrđeno mesto sa rovovima i bedemima, opasano visokim zidinama i prostorijama za smeštaj vojske. Krstaši ga osvajaju na juriš 1096. Mađari su ga proširili i dodatno utvrdili 1124. posle osvajanja Beograda, ciglama i kamenom koji su doneli iz osvojenog grada. Vizantijski car Manojlo I Komnin je 1151. zauzeo Zemun i porušio zidine i grad, a cigle i kamenje preneo u Beograd. Posle toga je nekoliko puta išao iz vizantijskih u mađarske ruke, sve dok – u strahu od prodora Turaka – nije ponovo ozidan i utvrđen. Od tog utvrđenja do danas je sačuvan samo ruinirani centralni deo na Gardošu.

Despot Stefan Lazarević držao je Zemun od 1411. do 1427, a despot Đurađ Branković od 1437. do 1443. kada ga je poklonio Ulrihu II Celjskom. Janošu Hunjadiju pripao je 1454. ili 1456, mada je po podacima iz drugog izvora (Ruvarac) Janko Hunjadi umro u Zemunu 1453.

 

 

Posle rečne bitke između Mađara i Turaka koju su 1456. dobile mađarske šajke, Zemun postaje baza većeg broja šajki.

Turci su osvojili Zemun 1688, posle duže bitke, i nazvali ga Zemin. Austrijska vojska ga je preotela iste godine, ali je 1690. bila prisiljena da ga vrati Turcima. Austrija konačno osvaja Zemun od Turaka 1717. i otada u Zemunu počinju da se naseljavaju Nemci. Posle austro-turskog rata 1737-1739, grad je ušao u sastav slavonsko-sremske granice. Od 1749. postaje slobodna vojna opština preko koje su ustanici 1804-1813. nabavljali oružje i municiju iz Austrije. Posle ugušenja ustanka 1813, mnogi Srbi su se naselili u Zemunu.

Gradski odbrambeni zid. je porušen posle ukidanja vojne krajine 1873.

 

Literatura: Руварац 1892; Marković 1896; Dabižić 1959; VE s.v. Zemun, s.v. Grad.

 www.angelfire.com/ bc/galerija/